Karakteristike kostiju lica zajedno sa mekim tkivima koji naležu na njih su ključne za fizionomiju i jedinstven izgled lica kod svakog pojedinca. Jagodične, nosne kosti, gornja i donja vilica su kosti koje čine osnovu lica. S obzirom na to, različite ortodontske anomalije i sami međusobni odnosi gornje i donje vilice imaju veliki uticaj na estetiku lica. Važno je tokom postavljanja dijagnoze i izrade plana terapije detaljno analizirati meka tkiva lica.
Bimaksilarna protruzija- isturenost i gornje i donje vilice, pri čemu je zagrižaj adekvatan- predstavlja anomaliju kod pripadnika bele rase, dok je kod pripadnika crne rase to normalna pojava. Usne su pune, posuvraćene, isturene.
Distookluzija- anomalije II klase- uvučena donja vilica- izgled profila pacijenata sa ovim odnosom vilica je karakterističan. Profil lica je konveksan i njegov izgled najviše zavisi od položaja gornjih sekutića. Ako su gornji sekutići istureni, gornja usna ih samo prekriva, a donja usna naleže na donje sekutiće i nalazi se iza gornjih (podvlači se). Usne su inkompetentne, potreban je napor da bi se spojile.
Ukoliko su gornji sekutići povijeni prema donjim (strm zagrižaj)- usne su sastavljene, vrh brade isturen i povijen nagore.
Meziookluzija- progenija- anomalije III klase- pojava razvijenije donje vilice u odnosu na gornju. Tada je profil lica konkavan. Donja usna je zadebljala i zajedno sa bradom isturena. Gornja vilica je uvučenija, pa je donji deo lica izdužen.
Kod otvorenog zagrižaja donja trećina lica je izdužena i usne su inkompetentne.
● Ekstraoralni i intraoralni prikaz stanja pre i nakon završetka ortodontske terapije
Upravo zbog toga, cilj ortodontske terapije pored uspostavljanja adekvatnog položaja zuba i zagrižaja, je i postizanje harmoničnog odnosa mekih tkiva lica.
Pripremila:
dr Gordana Ilić mart, 2022. god.